субота, 24. фебруар 2018.

Amoralni Moral

Znam da ništa ne znam” je čuvena Sokratova izreka, verujem da ljudi treba svakodnevno to da ponavljaju u sebi jer sve više i više vidim koliko zapravo svi kipe od kojekakvog intelekta. Ne žele da slušaju samo kažu, u savetu vide uvredu, u emociji slabost I još mnogo toga što su izokrenuli samo da bi se isticali na neki način. POGREŠNO!
Amoralni moral je paradoks gde želim da objasnim šta nije u redu sa nama, jer niko nije savršen, pa samim tim znam da ništa ne znam.
Počeću od sebe da bih razbio led, jer čovek kada prizna nešto mnogo se lakše oseća I nađe rešenje za probleme koji postoje. Pogrešno je kod mene što često ismevam dramu kod ljudi, međutim, kada se meni desi nešto odjednom ceo svet treba da se saoseća jer se družim sa malim egocentrikom ponekad…To što mi je trebalo 20 godina da kažem iskreno hvala a da nemam skriven motiv, da učinim a da ne očekujem uvek da se vrati sutradan I tako dalje. Stvari koje nama kao pojedincu deluju bezazleno a I te kako utiču na okolinu jako loše. Samom promenom tih stvari i uz pomoć mnogo ljudi sa čeličnim živcima (ali bukvalno) mogu slobodno reći da sam srećan. Što ne znači da moje mišljenje opravdava sledeće:
Vidim često kako muškarac  sa počupanim obrvama, obrijanim nogama, koristi više preparata za lice nego Madona, proziva nekog da je peder. Peder je zato što se lepo oblači, zato što zna plesati, zna da kuva, plače, zagrli majku na ulici I tome slično. Nije on peder, to je normalan čovek koji gleda svoj život I ne dira nikoga. A ne ko ovaj dotični “alfa”, samo kada su mu potrebne pare taj zagrli majku (ili pijan, mada i tada ima potrebu za parama) jer već 30 godina muze roditelje I rodbinu preko grane. Samim svojim unutrasnjim strahom napda druge, jer nikad nije zapitao sebe da li mogu biti bolja osoba sa rešenjem a ne problemom.
Kažu da su muškarci slabi ako plaču, oblače svojoj devojci kaput, otvaraju vrata, i brdo lepih gestova. Nisu, to su džentlmeni koji će jednog dana ceniti svoje kolege na poslu, svoju porodicu. Ljudi kojima će vrata uvek biti otvorena jer su vaspitani, nekada je to bilo normalno. Danas, danas tepaš nekom kurvo, mužjak si ako se izbiješ u kafani pa kući oteraš svakog u tri pizde materine. Zatim nastupi kajanje, lažna izvinjenja pa tako iznova i opet. Verujem da bi bilo mnogo lepše da se ponekad ljudi ugledaju na nešto što se ne vidi svakog dana i iz toga nauče ponešto.
Dame, naravno da poštujem ravnopravnost polova, pa samim tim poštujte svoje drugarice koje su nevine a ne da ih forsirate da gube nevinost sa 15 godina jer ste vi to radile, to je to tako kul danas kažete? To je čista glupost, što iz neželjene trudnoće pa sve do ozbiljnih bolesti jer sa 15-16 ne verujem da je iko doktorirao seksologiju. Da se vratimo na tu vašu drugaricu, ista ta drugarica koja bi za vas dala dušu i odgovarala od pijanih ideja(koje nimalo nisu pametne) je bila uvek tu, a vaše hvala je da iza leđa prosipate laži kako je ona zapravo teška fuksa. Kako joj majka ovakva, kako nema para da kupi Avon, koji ste pritom vi zasigurno kupile studiranjem farmacije... Greške koje pravimo možemo da učimo iz njih, da ih ne ponavljamo, da stojimo iza toga a ne da svaljujemo na druge. Jer kasnije istina uvek dođe i ujede žestoko.
Verujem da sam naveo par sitnih primera gde pokazujemo zapravo koliko su ljudi puni straha, neznanja, samo da bi sebe stavili u neki položaj koji ne vredi niti vodi nečemu. Nije stvar u lajkovima, ko će popiti više, glumeti nešto što nismo. Stvar je u shvatanju i prihvatanju onoga što jesmo pa makar i bolelo u početku.

понедељак, 1. јануар 2018.

Knjiga Ljubavi



Knjiga ljubavi je dosadna i glupa, svi je čitaju celog života. Puna je poglavlja i instrukcija a opet je potrebno tone vremena da se napiše. Knjiga ljubavi je zapravo nešto što svako od nas piše momentima izmešanim trenucima, predgovore nadanjima, zaključke sećanjima. Knjiga koju može da čita samo jedna osoba koja razume težinu reči u njoj i ne mrzi je da pročita iznova i iznova.
Od hiljade knjiga u tim bibliotekama koje nosimo u sebi, zadesi se zalutali stranac u velikim hodnicima koji možda baš piše sličnim stilom kao i ti. Gleda, vrti se, i sa police izvlači jednu koja mu zaokupira pažnju. Čita je a ti slušaš, jer reči koje izgovara nisu istog značaja kao tvoje koje lete po mislima dok ih pišeš. Odjednom je upoređuje sa svojom, tu ne postoji više zabune o tome šta je pisac hteo reći.
Prilazi ti dok čvrsto drži knjigu koju si baš ti stvarao ostavljajući svoje biće u njoj. Dve knjige blede jer kreće poglavlje satopljeno u jednoj. Vašoj knjizi, knjizi ljubavi gde postoji težina, gde postoji značenje. Takva nam je ta knjiga ljubavi.