субота, 31. јануар 2015.

Nedorečivo pismo

                

Svako od nas dopre donekle u postizanju svojih ciljeva, dok prolazi pogleda svet oko sebe i nastavlja da teži ka stvarima koje je postavio za sebe.
U tom pogledu koji je prepun tajni i misterija, urezaju mu se sve bitne stvari za koje smatra  da su važne i da imaju neku ulogu i značenje u životu. Taj pogled koji baca mrežu u moru reflektujućih zanimljivosti, je jedini deo osobe koji zapravo ima neko značenje i to značenje pretvara u misli, a misli kreira u dela.
Kao svako delo učinjeno, ponekad izjalovljeno, iza sebe uvek ostavi  nešto što se zove sećanje. Sećanje je opet jedna mrvica u praznini, ali ako se te mrvice sakupljaju nešto veliko moze nastati, iznenađujuće prelepo ili ipak mozda nepoželjno. 
Osobe koje ostavljaju te mrvice za sobom se smatraju dubokoumnim dušama bar po mom shvatanju, koje vape za nečim božanstvenim, nečim što će ostaviti utisak na sve i svakog. 
Na žalost mnogi su tu da kvare sreću ali ako veruješ u ono što želiš, samo tvoje brižne ruke sa malo začinjenom maštom mogu sve.
Ostavljajući iza sebe sve te stvari, u nadi da će neko razumeti tu njihovu žrtvu, učiniti to nečim višim i lepšim. U današnje nedorečivo pismo spadaju osobe koje su izgubile onaj sjaj u svom biću, onu užarenu želju da čine lepe stvari.
Materijalizam ih je narušio, spustio do dna gde se ne može više. Nadam se da ce jednog danaljudi shvatiti da je svet jedan veliki zabavni park, iako je nedorečivo sa moje strane ponekad i pomalo zbunjujuće, to nešto što je dobro i što može načiniti bolji zivot vama. Od nas zavisi hocemo li se igrati u prašini ili zelenoj travi.

Нема коментара:

Постави коментар